Srebrna
Zlatna
Brončana

FINSKA 2014 - INTERNACIONALNI KAMP JARVENPAA (ERASMUS)

. Objavljeno u: VIJESTI


TRIATLONCI RIVALA 10 DANA U INTERNACIOMNALNOM SPORTSKOM KAMPU U FINSKOJ
29.06 do 09.07.2014.
SkulpturaHelsinki
Desetak mladih riječana, članovi PD Kamenjak, VK Jadran i TK Rival, zajedno sa svojim voditeljima krenulo je u avanturu na Sjever. Predstavljali smo Hrvatsku u međunarodnom kampu blizu grada Jarvenpaa-e, 40 km sjeverno od Helsinkija u Finskoj.
Krenulo je čudnim tokom, kuhanjem u kombiju do Venecije, iz sunčane i vruće Rijeke. Obukli smo većinom prozračnu laganu robicu sa napomenom da bi se mogli iznenaditi dolaskom na hladni sjever.
ekipafinska
Tako je i bilo. Aerodrom Venecija 28 celzića, pečenjara, vedrina, Helsinki 5 celzića, kiša, oblaci, ne sjećam se kada sam odlazio iz sunčane Rijeke u neki kišni grad. Inače je obrnuto.
Prilikom luna-park slijetanja uvidjeli smo stanje stvari, magla, kiša, odvratno vrijeme. Stjuard me upozorio da će potrajati par dana što nisu bile dobre vijesti.
kokpitvanja
Na terminalu su se obukle majice i čekalo se na dolazak autobusa na kamp. Čekanje je potrajalo dobrih 3-4 sata dok španjolska ekipa nije sletila te smo svi zajedno krenuli u nepoznato praćeni pljuskom. Na putu u kamp išli smo po još logistike u studentske prostorije gdje smo dobili okrijepu u obliku kave, čaja i hrane (pire u prahu sa sojom ili pire u prahu sa hrenovkama, mmmmmmmmmljac)
cetiri
Nakon dolaska u kamp, razočaranje. Velika većina šatora nije ni postavljena, svuda blato, kiša ne prestaje. Ludnica. No to se zanemarilo i krenuli smo u izgradnju kampa, ne mareći previše na vodu sa neba. Koga briga, nismo od šećera, zar ne? Gradilo se i svoje i tuđe. Sve u znaku solidarnosti za ekipe koje dolaze poslije nas.
Napokon smo stavili šatore, bilo je kasno, oko ponoći,ali još je bio dan. Prvi susretni sa pojmom polarni dan. Napokon uvlačenje u vreće i prva noć na sjeveru uz ljevanje kiše i hladnoću. Brzo sam zaspao i još brže se probudio slijedećeg dana. Kiša je popustila ali nije stala. Dovršavali smo izgradnju kampa, improvizirali, rješavali probleme u hodu. popravljali na brzinu podignute šatore prethodne noći. Noge su naravno bile mokre, a pomoći nije bilo, recimo da nismo bili spremni na ovo.
prezentacija
Srećom kamp je imao grijane sanitarije sa tuševima pa se hrpa mokre odjeće i obuće mogla naći kako visi po tim prostorijama.

Drugi dan su počele i aktivnosti, podjela na međunarodne grupe, razne radionice, natjecanja (sve se naravno odvijalo na otvorenom i mokrom, ali nikome nije smetalo. Kiša je počela popuštati i bilo je suhih perioda ali ne zadugo. Tipično riječko (ne)vrijeme.

Treći dan se počelo razvedravati i pojavili su se prvi znakovi sunca, jeeeeeeeeeee. U kampu su bile ekipe iz slijedećih država: Finska, Poljska, Slovačka, Češka, Makedonija, Malta, Italija, Šanjolska, Litva, Turska, Irska. Te je vladala prava međunarodna atmosfera, neki su poboljšali engleski ,a neki nisu ni pokušavali komunicirati. Prva zamjerka bilo je postavljanje WI-FI-ja što zamjeram organizatoru, ali očito neki od njih ne mogu bez tog prokletog interneta. No unatoč tome druženje se nije previše ometalo te se nastavilo sa raznim igrama i radionicama kao npr. ljudski instrumenti, gdje se bez klasičnih instrumenata bilo vlastitim tijelom ili nekim netipičnim pomagalima (štapovi,lonci itd.) pokušava napraviti neki smisleni glazbeni izričaj, zatim nogomet u loptama (tako je, u loptama sa loptom, vidi sliku), zatim kajakarenje obližnjim jezerom itd itd.
kanu
Četvrti dan, i dalje kiša i hladno ali otkriće saune, i to besplatne, iživljavanje i loženje na +80 i onda kaljenje u hladnom jezeru. Finci nas upozoravaju da ne skačemo jer je preplitko (160 cm) sa visine od pol metra (u metar i pol skačem sa 10 metara i to na glavu, ahhh, Finci :))
Peti dan napokon sunce i nastavak sa aktivnostima. Da napomenem da su triatlonci TK Rivala uz trčanje što se radilo i po kiši danas prvi put ušli u jezero otplivati, makar nakratko uz povremeno njurganje svih a najviše jednog muškog člana čije ime nećemo spominjati, ali tek toliko da se zna ;) Treninzima se se pridružili i veslači koji su također dobri trkači pa su malo popravili sliku sportski aktivnih ljudi u kampu.
lopte
Šesti dan se išlo na izlet u Kerravu, grad iz kojeg su naši organizatori, kupovali su se suveniri, jelo se zdravo u nekoj verziji finskog mekdonaldsa, njami. Napravili smo i plesnu točku na glavnom trgu što je začudilo prolaznike ali sve su to pristojni ljudi pa nije bilo ekscesa, također smo informirali ljude u projektu Erasmus+ preko kojeg smo se i našli ovdje.

Sedmi dan izlet u glavni grad Finske, Helsinki. Organizatori su nam dali plan grada sa zadatkom da nađemo određene znamenitosti te se fotografiramo sa njima, što smo uspješno našli jer ruku na srce, planirani, trekeri, genijalci orijentacije, ne'š ti problema. Tako da smo došli na cilj u restoran gdje nas čeka okrjepa ranije nego obično. To se pokazalo kao odlična prednost jer nam je bio namjenjen ručak "pojedi koliko možeš u sat vremena" što veslačima i triatloncima nije neki problem ,a i planinari nisu bili loši. Nakon "devastacije" pražnjenjem svih zaliha hrane imali smo slobodno po gradu. Neki su to iskoristili za ljenčarenje u parkovima, neki za izlet brodom, neki za kupnju suvenira itd itd. Uglavnom svi smo na kraju sretno uhvatili bus i stigli u kamp. Samo da napomenem, nas 14 u šetnji Helsinkijem nije vidjela komad smeća na cesti ili parku/livadi osim jednog papirića koji je fotografiran. Toliko o kulturi.
piramida
Osmi dan je također proveden u aktivnostima koje su nam pripremili organizatori, sa obaveznim prženjem u sauni i plivanjem u jezeru. Triatlonci su plivali krugove oko bovi dok je trener držao sve pod kontrolom iz posuđene barke koja je poslužila kao platforma za mnoštvo prekrasnih slika polarnog dana u 2,3,4 ujutro. Nešto nepojmljivo za naše prilike. Imaš osjećaj da je 21:30 ali pogled na sat govori da je 2 ujutro. Fenomenalno.
spomenik
Deveti dan je proveden u adrenalinskom parku gdje smo nakon brifinga o sigurnosti vezani u prsluke krenuli na karabiner avanturu po stablima obližnjeg golf resorta. Svi zakačeni na sigurnosne sajle provlačili smo se po labirintima tarzanskog igrališta i mogu reći da nije bilo lagano. Na kraju svake staze (bilo ih je 5, po težini pod najlakše prema najtežoj) guštanje na spustu po "zip line-u". Uglavnom jedna neopisiva avantura. Po dolasku u kamp večera i uživanje u vatri, što je bio neizostavno dio svake večeri od kad se vrijeme poboljšalo.
podmornica
Deseti dan je proveden u znaku oproštaja, dekorirao se šator za dnevni boravak/kantinu, izvodile su se razne predstave.

Da napomenem samo na kraju da je svaka zemlja tijekom kampa imala svoje predstavljanje što je uvijek prolazilo u šaljivom i veselom ritmu. Igrale su se tradicionalne igre, učili su se tradicionalni plesovi i običaji svake zemlje. Bilo je zabavno i ostati će nam u dugom pamćenju. Kao i svih 160 predivnih ljudi širom Europe.
Na povratku je bilo vedro vrijeme ali svi smo bili izmoreni i nismo imali baš volje gledati kroz prozor aviona. Većinu leta smo prespavali i jedva čekali doći kući na poštenu hranu i mekani krevet, i naravno MOREEEEEEEEE.
Link na album fotografija kampa: https://www.facebook.com/media/set/?set=a.484083238361946.1073741919.281627521940853&type=3avion